Kratak istorijski pregled: O postanku vajmarskog ptičara postoje brojne teorije. Jedino je pouz- dano da je vajmaranac, koji je tada još puno krvi pasa terača, već u prvoj polovini 19. veka držan na dvorcu u Vajmaru.

Sredinom veka, sa početkom čistog uzgoja, ležao je uzgoj gotovo isključivo u rukama, profesion- alnih lovaca i šumara u srednjoj Nemačkoj, okrenuti gotovo samo ka radu, pre svega u okolini Vajmara i Tiringena. Kada su prošli dani terača, ovi psi su ukršteni sa prepeličarima i sa ovim psima, križancima, nastavljen je uzgoj. Tek oko 1890. otpočeo je planski uzgoj i upis u rodovnu knjigu.

Pored kratkodlakog vajmaranca pojavio se krajem prošlog veka, mada samo pojedinačno, i dugod- laka varijanta. Vajmaraner je tokom upisivanja u rodovnu knjigu uzgajan čisto, on je u suštini slo- bodan od ukrštanja sa drugim rasama, pre svega ostao je bez poentera. Na taj način vajmaranac je najstarija nemačka rasa ptičara koja se gotovo 100 godina čisto gaji.

Opšti izgled: Srednje velik do velik radno upotrebljiv lovački pas. Prikladan radni tip, lepog obli- ka, žilav sa snažnom muskulaturom. Mužjaci u tipu ženke treba da budu isključeni.

Značajne proporcije: Dužina tela prema visini grebena je 12:11. Proporcija glave: od vrha nosa do početka čela nešto duže nego odatle do potiljne kosti.

Prednje noge:

Dužina od lakta do sredine došaplja apribližno je ista razdaljini od lakta do grebena.

Ponašanje i karakter: Svestran, lako vodljiv, čvrste naravi i pasionirani lovački upotrebljiv pas sa sistematskim i izdržljivim traženjem, ipak nije preterano temperamentan. Nosna pečurka primetno dobra. Oštar na grabežljivce i divljač, takođe i na ljude, ali ipak nije agresivan. Pouzdan u marki-

ranju i radu u vodi. Primetna sklonost ka radu posle pucnja.

Glava: Gornji deo: u harmoniji prema veličini tela i ličnom delu. Kod mužjaka šira nego kod

ženki, ipak kod oboje odnos širine gornjeg dela glave prema ukupnoj dužini glave stoji u dobroj proporciji. Po sredini čela udubljenje. Potiljna kost blago do srednje izražena. Iza očiju jasno izražene jagodične kosti. Stop neznatan.

Lični deo: nosna pečurka velika, stoji iznad vilice. Obojena tamnom bojom mesa, unazad prelazi u sivu boju. Njuška duga, a osobito kod mužjaka. Iz profila gotovo oštrih ivica. Nosnik ravan,

često nešto ispupčen, nikada ulegnut.

Usne: srednje preklapajuće, one su kao i nepce boje mesa Mali usni nabori.

Vilice: snažne.

Obrazi: mišićavi i jasno izraženi. „Suva“ glava.

Zubalo: pravilno i snažno, makazasto.

Oči: boje ćilibara, tamnije do svetlije, inteligentnog izraza. Kod štenadi su nebo plave boje. Okrugle, blago koso postavljene. Kapci dobro priležu.

Uši: široke i prilično duge, dopiru do ugla usana. Visoko i usko usađene, na dole su špicasto zaobljene. Pri pozornosti psa blago napred upravljene. Naborane.

Vrat: Plemenito nošen, gornja profilna linija zaobljena. Mišićav, gotovo okrugao, nije kratak, suv. Ka plećkama se pojačava i harmonično prelazi u grudi i leđnu liniju.

Telo

Gornja linija: od zaobljene linije vrata, preko dobro izraženog grebena prelazi u relativno duga,

čvrsta leđa.

Greben: dobro izražen.

Leđa: čvrsta i mišićava, bez ulegnuća. Nisu nadgrađena. Nešto duža leđa su svojstvena rasi i nisu greška.

Sapi: karlica duga i srednje koso postavljena.

Grudi: snažne, ali ne preterano široke, sa zadovoljavajućom dubinom – dopiru do laktova – i zado- voljavajućom dužinom. Dobro zaobljene, bez bačvastog oblika, sa dugim rebrima. Predprsje dobro izraženo.

Stomačna linija: blago podižuća, ali stomak nije prikupljen.

Rep: Koren repa nešto niži od leđne linije nego što je to kod drugih srodnih rasa. Rep je snažan i dobro odlakan. Obešen u mirovanju, pri povećanoj pozornosti ili pri radu nošen vodoravno ili višlje.

Noge

Prednje noge: „visoke“, žilave, ravne i paralelne, ali nisu postavljene široko.

Plećke: duge i kose, dobro priležuće. Snažno mišićave. Dobar ugao između plećke i nadlaktice.

Nadlaktica: koso postavljena, dovoljno duga i snažna.

Laktovi: slobodni i ravno postavljeni, niti na unutra niti napolje usmereni.

Podlaktica: duga, ravna.

Šaplje: snažno, napeto.

Došaplje: žilavo, blago koso postavljeno.

Šape: zatvorene i snažne. Stoje ravno prema sredini tela. Prsti zaobljeni. Duži srednji prsti su rasna odlika i nisu mana. Nokti svetlo do tamno braon obojeni. Jastučići dobro pigmentisani, jedri.

Zadnje noge: „visoke“, žilave odnosno dobro mišićave. Paralelno postavljene, nisu okrenute ni

napolje ni unutra.

Butina: dovoljno duga, snažna i dobro mišićava.

Koleno: snažno, napeto.

Potkolenica: duga, tetiva jasno isturena napred.

Skočni zglob: snažan, napet.

Došaplje: krepko, gotovo vertikalno.

Šape: zatvorene i snažne, bez zaperaka. Kao prednje.

Kretanje: U svim vidovima osvaja prostor, gipko. Prednje i zadnje noge paralelne. Skok u galopu dug i ravan. U kasu leđa ostaju ravna. Ravanisanje je nepoželjno.

Koža: Snažna, dobro, ali ne previše priležuća.

Dlaka

Kratkodlaki: kratka (ali duža i gušća nego kod većine srodnih rasa) snažna, veoma gusta, ravno priležuća pokrovna dlaka. Bez ili sa neznatnom podlakom.

Dugodlaki: meka, duga pokrovna dlaka sa ili bez podlake. Ravna ili blago talasasta. Dlaka na korenu ušiju duža, a na vrhovima ušiju dozvoljena je somotasta dlaka. Dužina dlake na strani 3-5 cm, a na donjoj strani vrata, predprsju i stomaku većinom nešto duža. Dobre perjanice i pantalone, pri tome na dole nešto kraće. Rep dobro obojen. Prostor između prstiju dobro odlakan. Dlaka na glavi je kraća. Oštra dlaka sa srednje dugom, gustom i priležućom pokrovnom dlakom, gustom podlakom i srednje izraženim perjanicama i pantalonama pojavljuju se kod „mešanih“ pasa.

Boja: Srebrno, rđasta ili mišje siva kao i prelazi između ovih tonova. Glava i uši često nešto svetli- je. Bele oznake dozvoljene su u ograničenoj veličini samo na grudima i prstima. Slučajno se na sredini leđa može naći, više ili manje izražena, tamna jeguljasta pruga. Psi sa izraženim crveno-

žutim paležom smeju dobiti najveću ocenu „dobar“. Braon palež je teška mana.

Veličina i težina: Mužjaci 59-70 cm (idealno 62-67 cm), ženke 57-65 cm (idealno 59-63 cm). Težina mužjaka je 30-40 kg, ženki 25-35 kg.

N.B. Mužjaci moraju imati dva, normalno razvijena, u skrotum spuštena testisa.